< | srpanj, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PJESMA MRTVOG PJESNIKA
Moj, prijatelju mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava, Jer knjiga ta, što držiš je u ruci, Samo je dio mene koji spava. I ko je čita u život je budi. Probudi me, i bit ću tvoja java. Ja nemam više proljeća i ljeta, Jeseni nemam, niti zima. Siroti mrtvac ja sam, koji u se Ništa od svijeta ne može da prima. I što od svijetlog osta mi života, U zagrljaju ostalo je rima. Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh) U stihove. U mraku sam ih kovo, Al zatvoriš li za njih svoje srce, Oni su samo sjen i mrtvo slovo. Otvori ga, i ja ću u te prijeći Ko bujna rijeka u korito novo. Još koji časak htio bih da živim U grudima ti. Sve svoje ljepote Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove, Sve što mi vrijeme nemilosno ote, Sve zanose, sve ljubavi, sve nade, Sve uspomene -- o mrtvi živote! Povrati me u moje stare dane! Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati Sve čeg se takne. Ja topline hoću I obzorja, moj druže nepoznati. I zanosa! i zvijezda kojih nema U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati. Ko oko svjetla leptirice noćne Oko života tužaljke mi kruže. Pomozi mi da dignem svoje vjeđe, Da ruke mi se u čeznuću pruže. Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit, I biti ljubljen, moj neznani druže! Sav život moj u tvojoj sad je ruci. Probudi me! Proživjet ćemo oba Sve moje stihom zadržane sate, Sve sačuvane sne iz davnog doba. Pred vratima života ja sam prosjak. Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba! (D. Cesraić) |
LEGION OF THE DAMNED
Werewolf Corpse
Corpse, lying, down, in the mud Werewolf, killed, in a, nocturnal raid During, the night, howls emit From a, secret, dark, wolf's lair No one can see who wears the wolf skin Dormant at day, walk among the sheep Calls send out, at night to awake the beast Shape shift takes place, for the blood feast Werewolf corpse - Werewolf corpse ... lusting for blood, bringer of death I've come to shred your flesh Werewolf corpse - Werewolf corpse ... lusting for blood, bringer of death I've come to shred your flesh Corpse, lying, down, in the mud Werewolf, killed, in a, nocturnal raid During, the night, howls emit Calling, for the sacred lust Werewolf corpse - Werewolf corpse ... lusting for blood, bringer of death I've come to shred your flesh Werewolf corpse - Werewolf corpse Werewolf corpse - Werewolf corpse ... lusting for blood, bringer of death I've come to shred your flesh Secret order raised in the darkest hour Victims are selected for the wolves to devour Recalling the myths of ancient times In order to keep a sacred bloodline Werewolf corpse - Werewolf corpse Genijalan bend i genijalna pjesma!!! |
U jednom trenutku prestaje život, a počinje smrt...
Što je to uopće smrt? Zapravo ja mislim da smrt stalno kruži okolo tražeći nove žrtve, da im oduzme i posljednje trenutke života i oduzme im sve dosada učinjeno... Smrt ne bira... Samo traži pogodan trenutak da se polako došulja ili samo naglo bane... Njen lov traje vječno i nitko nije pošteđen...
Ona je vječna i uvijek će postojati i nitko nije iznad nje, nitko je nemože izbjeći niti zaustaviti, ona se vraća po nedovršeno... Kao što je Šimić napisao u svojoj pjesmi, smrt se rađa s nama, živi u nama i s nama i umire jer je dio nas, tamni dio koji živi u našim mislima... Sigurno ne poszoji čovijek koji nije nikada pomislio na smrt i razmišljao o tome kada će mu doći kraj...Život predstavlja vedru stranu naše svijesti i postojanje, a smrt simolizira nešto teško, kraj i nestajanje iz nečega što je postojalo i čega više nikada neće bii i u tom trenutku prestaje život i počinje smrt... A što poslije toga? To nitko ne zna... Neki govore da slijedi raj ili pakao, ali tko zna... Smrt je za mene simbol kraja i samo to... Zanimljiva je iako većina ljudi ne voli govoriti o tome... to je nešto što svih čeka... |
neda mi se nista pisat pa evo moja slika dok mi nesto ne padne na pamet:
to je to. =) |
PJESMA MRTVOG PJESNIKA
Moj, prijatelju mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava, Jer knjiga ta, što držiš je u ruci, Samo je dio mene koji spava. I ko je čita u život je budi. Probudi me, i bit ću tvoja java. Ja nemam više proljeća i ljeta, Jeseni nemam, niti zima. Siroti mrtvac ja sam, koji u se Ništa od svijeta ne može da prima. I što od svijetlog osta mi života, U zagrljaju ostalo je rima. Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh) U stihove. U mraku sam ih kovo, Al zatvoriš li za njih svoje srce, Oni su samo sjen i mrtvo slovo. Otvori ga, i ja ću u te prijeći Ko bujna rijeka u korito novo. Još koji časak htio bih da živim U grudima ti. Sve svoje ljepote Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove, Sve što mi vrijeme nemilosno ote, Sve zanose, sve ljubavi, sve nade, Sve uspomene -- o mrtvi živote! Povrati me u moje stare dane! Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati Sve čeg se takne. Ja topline hoću I obzorja, moj druže nepoznati. I zanosa! i zvijezda kojih nema U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati. Ko oko svjetla leptirice noćne Oko života tužaljke mi kruže. Pomozi mi da dignem svoje vjeđe, Da ruke mi se u čeznuću pruže. Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit, I biti ljubljen, moj neznani druže! Sav život moj u tvojoj sad je ruci. Probudi me! Proživjet ćemo oba Sve moje stihom zadržane sate, Sve sačuvane sne iz davnog doba. Pred vratima života ja sam prosjak. Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba! (D. Cesarić) |